Bratunac, 12. maj 2025. – U Memorijalnom kompleksu Veljaci u Bratuncu danas je, u tišini i boli, klanjana kolektivna dženaza za pet nevino ubijenih Bošnjaka, čiji su životi nasilno prekinuti tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Među njima je bila i šestomjesečna beba, Almera Paraganlija – dijete koje nije imalo priliku izgovoriti prve riječi, pogledati svijet ili zagrliti život.
Federalni ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, gospodin Nedžad Lokmić, prisustvovao je ovoj tužnoj, ali časnoj komemoraciji.
Kroz majsku tišinu Bratunca, dostojanstveno i skrušeno, hodala je kolona s tabutima. U svakom je ležala priča o prekinutom djetinjstvu, majčinskoj boli, porodičnim stolovima koji su zauvijek ostali nepotpuni. Ovo nije samo ukop, već trajni podsjetnik da rat nikada ne prestaje za one koji tragaju za kostima svojih najmilijih, za pravdom i za istinom.
Danas, u Bratuncu, ukopana su tijela, ali ne i njihova sjećanja. Sjećanja ostaju živa u svakome ko ovu zemlju voli, u svakome ko zna da mir ne dolazi bez pravde, a pravda bez istine – ne postoji.
Prema dostupnim podacima, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u općini Bratunac ubijeno je više od 3.000 Bošnjaka, uključujući oko 600 žena i djece. Većina zločina počinjena je u proljeće 1992. godine. Mnogi koji su počinili ova nedjela još uvijek nisu odgovarali, ali istina ne zastarijeva – ona živi i raste u svakom suzdržanom jecaju, u svakoj neisplakanoj suzi.
Ministar Lokmić poručio je da će Federalno ministarstvo ostati postojan oslonac porodicama žrtava, da će kultura sjećanja biti čuvana kao svetinja, te da će istina o zločinu ostati neugasiva svjetlost u mraku poricanja.
“Naša zemlja duguje ovoj bebi i svima poput nje da nikada ne zaboravi. I da nikada više nikome ne dopusti da ih ubija u tišini.”
Danas ispraćamo ne samo šehide, danas ispraćamo dio naše duše, naše istine.
U Bratuncu, i danas je zemlja natopljena suzama i šutnjom. Klanjamo dženazu onima čije su kosti decenijama čekale da pronađu smiraj, da im se izgovori ime, da ih zemlja primi kao sinove i kćeri Bosne.
Na kolektivnoj dženazi smiraj će naći pet nevino ubijenih Bošnjaka, pet duša koje su u mukama otete, a čija je patnja živjela među nama sve ove godine. Među njima je i beba Almera Paraganlija, šest mjeseci stara, ubijena u majčinom naručju zajedno sa svojom Zinetom. Dijete koje nije izgovorilo ni riječ, a čiji krik odzvanja kroz generacije. Uz nju, vječni smiraj nalaze Hamdija Salkić, Mevludin Šehić, Džemal Pitarević i Hanija Čivić – ljudi čiji je živote prekinuo zločin, ali čija imena zauvijek žive u nama.
Neka im je vječni rahmet. A nama – vječna odgovornost da pamtimo!
